TAJNA KOJA JOŠ NIJE OBJELODANJENA: Јеlјcin је prеdао Zаpаdu tајnе kоdоvе ruskih rаkеtа

Nova knjiga poznatog talijanskog novinara – samo što je izašla na ruskom i talijanskom jeziku – posvećena je izučavanju neshvatljive i neobjašnjive mržnje Zapada prema Rusiji i Rusima.

 

Sa poznatim političarem i misliocem Đulijeta Kjezom razgovarala je dopisnica “KP” Galina Sapožnjikova.

 

Oprostite zbog banalnog pitanja, ali bez njega se ne može: zašto ste iznenada odlučili da se bavite proučavanjem pitanja, o kojem, čini se, trebaju brinuti samo Rusi?

– Zato što je danas Rusija jedina prepreka pred naletom Zapada. Ako ona poklekne, biće katastrofa. Zapad je uvijek djelovao protiv drugih civilizacija – to je nastavak logike posljednja tri stoljeća. Do početka 21. stoljeća postalo je očito da Zapad bez rata ne može živjeti.

Ideja ekskluzivnosti Sjedinjenih Američkih Država, koje, u stvari, i predvode Zapad – u suštini je objavljivanje rata ostatku svijeta.

 

Ali, zašto u samom tom svijetu nema, primjerice, afrikanofobije, indusofobije i Latinofobija, već samo postoji rusofobije?

– Zato što prvo mora biti slomljena Rusija. Ostali mogu biti osvojeni, kao što je to bilo stoljećima. SAD se zato tako i ponašaju, jer su uvijek pobjeđivale. Slomivši Sovjetski Savez, jedini alternativni eksperiment razvoja, Amerikanci su, očito umislili da mogu slomiti svakog neprijatelja.

Sada po prvi put nailaze na otpor. Ni Azija, ni Afrika, ni Latinska Amerika ne predstavljaju za njih nikakav problem. Međutim, dvije velike prepreke ne mogu slomiti. Prva je Rusija, koja i dalje drži svijet. Druga će u svakom slučaju biti Kina. Naviknutost na pobjedu – to je nešto poput “vrtoglavice od uspjeha” o kojoj je govorio Staljin.

Mislim da vladajuće elite Sjedinjenih Država i dalje vjeruju da pobjeđuju i to je njihova najveća samoobmana. Zato što će se jednog dana iznenada ispostaviti, da oni nemaju za to mogućnosti.

 

Čime se “sovjetofobija”, pod čijom zastavom je vođen “hladni rat”, razlikuje od sadašnje rusofobije?

– Razlika je u tome što Rusija – više nije ideološki neprijatelj, kakav je bio Sovjetski Savez. U ovom slučaju potrebno je mnogo suptilnije rješenje. Jer, ako imate neprijatelja koga precizno možete definirati kao neprijatelja, onda je sve jednostavno. Ali ako taj neprijatelj podsjeća na tebe, bar izvana, onda je potrebno izmisliti nešto novo.

To više nije ideološka mržnja, već potpuno drugačiji oblik ksenofobije, čiji je fokus usmjeren na Putina.

 

vladimir_putin-e1387206859211

 

Da li se sovjetski čovjek razlikuje od ruskog? Mi smo se mnogo promijenili tijekom godina?

– U izvjesnom smislu, on je ostao u vama. Sovjetski čovjek je bio bliži narodu, nego kapitalistički čovjek. Ali, ljudi su se na mnogo načina promijenili. Konkurencija, egoistično raspoloženje, individualizam – svi ovi elementi zapadnog života aktivno su ušli u rusko društvo.

U vrijeme Sovjetskog Saveza samosvijest ljudi je bila na mnogo višoj razini. Sada, kada su svi elementi degradacije zapadne kulture ušli u običan život, čovjek više gleda, nego što misli, razmišlja ili čitati. To zapravo i jesu elementi zapadnog tipa degradacije.

Koliko su oni usađeni u rusko društvo, to treba proučiti.

Ako ne bude nekog protuotrova, oni će uvelike utjecati na ponašanje ruskog naroda. Ali, ja vidim neke znakove oživljavanja nacionalnog karaktera, koji mogu biti barijera ovom procesu degradacije.

 

U vašoj knjizi postoji posebno poglavlje “rusofobije kod Rusa”. Jeste li se susretali s italofobijom unutar Italije ili britanofobijom u Velikoj Britaniji? Da li je to karakteristika i zapadnog svijeta? I s čim je to povezano?

– U vrijeme raspada Sovjetskog Saveza ja sam svojim očima gledao kako se vaša inteligencija prilagođavala standardima Zapada. Navešću jedan primjer: u ljeto 1992. Godine, u mojoj kući u Moskvi, u gostima mi je bilo dvoje mladih ljudi. On – “demokratski” novinar, ona radnica u banci. Liberalizacija cijena je bila u punom zamahu. Za stolom sam ispričao kako sam vidio kako je jedna umirovljenica u suzama izašla iz prodavaonice – ona nije imala dovoljno novca za mlijeko.

Prije nego što sam mogao i završiti repliku, žena je ljutito povikala: “Ako želimo da izgradimo tržišnu ekonomiju, ne smijemo žaliti takve ljude. Takve ništarije se nikada neće prilagoditi. Na propast je osuđeno otprilike 30 milijuna ljudi “. Iskreno, bio sam zapanjen … To je bila prava rusofobije iz usta ruskog čovjeka. To je jedinstvena pojava.

Italofobi u prirodi ne postoje. Francuza, koji bi bio fracuzofob, također ne poznajem. Ni Nijemca, koji bi mrzio Nijemce. Nema takvih primjera u literaturi. Međutim, takav fenomen postoji u Rusiji.

I to, ako hoćete, i jeste jedan od razloga slabosti Rusije – to što su predstavnici intelektualne elite vrlo udaljena od svog naroda.

 

KGB-640x424_compressed

 

Kako vam se čini, da li je Rusija naučila da odgovori na ove propagandne izazove ili ponavlja iste greške koje je pravila tijekom 90-ih?

– Pogreške iz prošlosti se nastavljaju. Primjer – ukrajinski napad protiv Rusije. Bio sam iznenađen činjenicom da je mnogo Rusa stalo na stranu nacista. Vidio sam demonstracije, nekoliko desetaka tisuća ljudi u Moskvi, koji su davali potporu rusofobima u Ukrajini. To je nevjerojatna stvar. Vi se možete ne slagati s režimom, koji je sada u Rusiji, ali ne treba pritom podržavati ubojice Rusa.

 

Svaka vaša knjiga – je upozorenje. Što je suština ove?

– Ja razmišljam kao Europljanin. Mislim da Rusija za nas, Evropljane – nije neprijatelj, što dokazuje čitava povijest poslijeratnog razdoblja. Sporazum na Jalti potpisali su i Churchill, i Roosevelt, i Staljin. Nitko ih na njega nije obvezivao, ali takav je u to vrijeme bio realan odnos snaga. Nikakvih prijetnji za Zapad nakon toga nije bilo. A poslije pada Sovjetskog Saveza – Rusija za to jednostavno nije imala snage.

Pa čak i kada se snaga opet pojavila, jer je za vrijeme Putina ojačala ruska armija, prijetnje dolaze samo sa Zapada. Ja analiziram situaciju i vidim da je to kriza samog Zapada, koji ima svoje razloge da bude agresivan.

A pošto se nalazimo u situaciji da će sukob, ka kojem nas uporno guraju, biti fatalan za čovječanstvo, ja vjerujem da postojanje Rusije kao barijere cijeloj toj operaciji, znači i zaštitu svih nas. Ako Rusija poklekne, rat će biti neizbježan.

 

Kako je vaša knjiga prihvaćena u Italiji?

– Talijanski izdavač je odlučio ne nazove knjigu “rusofobije” već “Putinofobija”. Mene su pozvali na Prvi kanal državne televizije, na koji me nisu zvali unatrag 10 godina. Nakon završetka rada kao dopisnika iz Moskve, i mog povratka u Italiju, napisao sam 8 ili 9 knjiga i praktično nitko ni članak o mojim knjigama nije napisao.

Jedini put kada je na njih obraćena pažnja – u negativnom smislu, naravno – bilo je kada sam objavio istraživanje o tome što se dogodilo u Americi 11. rujna 2001. godine. Mene su tada snažno kritizirali, onda su okrenuli stranicu i zaboravili me.

Nitko o mojim knjigama više ništa nije napisao. A sada pišu. Vjerojatno zato što sam pogodio u centar. Možda im se moji odgovori i ne sviđaju, ali pitanja, koja postavljam zapadnu publiku izuzetno interesuju.

 

jeljcin-640x426_compressed

 

Jeljcin je predao Zapadu tajne kodove ruskih raketa

Rodni Đulijeta KJEZE “rusofobije 2.0: BOLEST ILI ORUŽJE ZAPADA”?

“Kada su nam Rusi 1991. godine zadali udarac u leđa i odustali od svog imperija, mi smo ostali na obali s mnogo zabluda o nama samima, i, što je još gore, o ostatku svijeta”, – sarkastično je primijetio jedan atipični Amerikanac, to jest, kritički nastrojen intelektualac (Gor Vidal – autor).

“Zablude su se brzo nakupile, rasle su kao na kvascu. Svi su se radovali, zato što je Zapad pobijedio u hladnom ratu, mnogo godina prije toga je sličan mentalitet Josif Staljin je definirao kao “vrtoglavicu od uspjeha”. Amerika, a za njom i cijeli Zapad, pedeset godina je živjela u strahu od “crvene opasnosti”.

Na kraju krajeva, neprijatelj je sam izvršio samoubojstvo, napuštajući povijesnu arenu. I odjednom više nije bilo nikakve opasnosti. Svi putevi su sada bili otvoreni za nove perspektive, širenje dominacije i izvoz civilizacijskih modela, nagomilanih u zapadnim specijalnim depoima. Tadašnji predsjednik Bill Clinton je dobio hitan poziv od vodećih bankara s Wall Streeta.

 
Njemu je rečeno da su Sjedinjene Države u stanju djeluju kao globalni bankar i da zato treba da dobiju mogućnost da “podjele svoja iskustva i svoje usluge sa cijelim svijetom”. Pored toga, rečeno mu je da realne alternative nema i neće je biti. Pred Zapadom se otvarala era neprekidne, nove, nezabilježene dominacije.

… Međutim, nove generacije i znaju i ne znaju, da Sovjetski Savez nije prosto izvršio samoubojstvo, već je uništen u rezultatu dugotrajne rušilačke kampanje, čiji su najvažniji elementi bili: ekonomska agresija, utjecaj mnogobrojne “pete kolone”, moćna propagandna kampanja koja je veličala prosperitet Zapada.

Jaz između životnog standarda u SSSR i na Zapadu, u stvari, nije bio tako dubok kako što su ga predstavljali. Ali, razlika je bila ogromna što se tiče sfere široke potrošnje. Međutim, kao faktički kriterij kojim se mjeri kvaliteta života u Sovjetskom Savezu, uzeti su zapadni standardi. I odjednom su se milijuni sovjetskih građana osjetili siromašnima. Njih su uvjerili, da lošije od njih nitko ne živi.

 

klinton2-640x360_compressed

 

Međutim, deset godina kasnije, isti ti građani bivših zemalja SSSR-a su primijetili da u sustavu zapadnog kapitalizma oni ne žive slobodnije. Prethodno su mislili da je siromaštvo rezultat društvenog sustava, političkog režima u kojem su se rodili i živjeli. Sada oni nisu imali potporu u obliku sustava vrijednosti koji je sovjetski socijalistički sustav obećao, ali nije uspio sačuvati. U svakom slučaju, bilo je očigledno: Zapad je uspješno izvozio svoje vrijednosti.

… Rat, u kojem je pobijeđen Sovjetski Savez nije se odigrao na tradicionalnom bojnom polju. Ovaj rat je imao nevidljivi oblik i završio se fenomenalnim realnim rezultatom. Rat je nazvan hladnim jer se nisu čule ni eksplozije ni automatski rafali. Utrka u naoružanju radi ostvarivanja dominacije mnogostruko se povećala.

Nekoliko godina kasnije, Sovjetski Savez je dobio strateški paritet, međutim to je klasičan primjer Pirove pobjede. U međuvremenu, Sjedinjene Države, koje su već prepoznate kao barjaktar Zapada, otvorile su novo i ne manje moćno virtualno bojno polje. Na njemu su dobile još jedan rat – za osvajanje umova. Kapitalistički Zapada je ovu bitku već dobio na unutarnjem frontu, među određenim skupinama stanovništva.

Zapad je uspješno eksperimentirao u oblasti masovne lobotomije. Cijeli kapitalistički sustav je prebačen na ekonomiju potrošnje. Njegov glavni cilj je bio da pretvori čovjeka u konačnog potrošača. Na suprotnoj sovjetskoj strani ovog čudnog bojnog polja nije postojao ni jedan vojnik. Pobjeda Zapad je osigurana i prije izbijanja bojevih dejstava.

Sovjetski strateški nuklearni paritet rđa je u sefovima. Sasvim druge rakete u velikom broju sigurno i lagano su pogađale ciljeve, razarajući srca i umove sovjetskog naroda. Osim toga, novi postsovjetski lider, Boris Jeljcin, prvi “demokratski predsjednik” izabran od bivšeg sovjetskog naroda, brže-bolje je predao Zapadu tajne kodove svojih pravih raketa.

Javno ta činjenica nikada nije objavljena, jer još uvijek postoje granice opscenosti. U suprotnom, novi stanovnici Kremlj bi objelodanili svoj strah pred narodom. Raketni kodovi odigrali su ulogu valute za razmjenu, kojom je kupljena životna sigurnost kremaljsku nomenklature. Mnogi Rusi su pojeli zapadni šipak s maslacem i nisu se ugušili “.

(Fakti)

TAJNA KOJA JOŠ NIJE OBJELODANJENA: Јеlјcin је prеdао Zаpаdu tајnе kоdоvе ruskih rаkеtа

| FOTO, Intervju, Slider, Vijesti |
About The Author
-