Za ovakvu stvar može da se žrtvuje i život, govorio je Safet Zajko o odbrani Bosne i Hercegovine od agresora…

 

Veliki heroj odbrane Sarajeva i oslobodilačkog rata, komandant 2. Viteške motorizovane brigade rođen je 1. marta 1959. godine u selu Gaočić kod Rudog. Po zanimanju je bio metalac.

„Bio je društven čovjek, htio je izaći u susret svakome i pomoći. I prije rata, ne samo u ratu. Nije važno, dijete, star, sa svakim je mogao. Nisi kod njega mogao naći neku riječ mržnje. Volio je šalu. Bio je svuda dobrodošao, ne samo dok smo živjeli na selu, već i kasnije u firmi, u društvu. Odgojeni smo da nikada nikome nismo mogli pomisliti zlo”, govorio je za njega brat Abid Zajko.

Njegovi roditelji imali su dvanaestoro djece – četiri sina majke Dude i oca Salke, neće doživjeti kraj rata. Treba reći i da su njegovi preci učestvovali u borbama u BiH. Njegov pradjed borio se protiv austrougarske vojske, preci su se borili i protiv fašista u Drugom svjetskom ratu.

Po doseljenju u Sarajevo radio je kao metalski radnik u sarejevskoj firmi Zrak. Bio je uzoran radnik i nepokolebljivi borac za radnička prava.

Safet Zajko bio je uzoran građanin, suprug i otac dvije kćerke – Alme i Džane.

Borbu je nastavio i 1992, a kako su za njega govorili oficiri Armije RBiH, Zajko je od samog početka bio ‘izuzetno discipliniran, odgovoran, vrijedan, snažan, uporan, ali prije svega hrabar i karizmatičan, jer trebalo je svom narodu, u svojoj mahali komandovati.

Vojska kojom je komandovao bila je veoma slabo naouružana, nisu imali uniforme, a početkom humanitarne krize u opsjednutom gradu nestalo je i osnovnih sredstava za život. Odlazili su na borbene položaje ostavljajući svoje porodice u kućama bez hrane, vode, struje…

Ipak, svojom karizmom Safet Zajko davao je sigurnost, ohrabrenje, motiv i moralni oslanac svojim borcima i oficirima. Borci u njegovom okruženju bili su spremni da se žrtvuju do nadljudskih granica.

“Od prvih akcija do pogibije 1993. godine Safet Zajko je imao viziju dobrog ratnika, vojnika koji je znao u svakom momentu naći rješenje.”

Safet Zajko senije želio ni po čemu odvajati od svojih boraca. Puno je radio, a malo pričao i vodio je brojne pobjede protiv agresora. Zajkini saborci i danas se rado sjećaju njegovog poštovanja koje je iskazivao prema vojnicima.

Njegovi saborci se prisjećaju i kako su se vojnici Safeta Zajke prvi obračunali s kriminogenim elementima u Vojnoj policiji Armije RBiH čiji su pripadnici pljačkali i njihove kuće dok su oni čuvali linije odbrane grada.

“Zahvaljujući svom daru za organizaciju uspio je od dječaka, ozbiljnih ljudi, domaćina, koji su krenuli s pravljenim puškama, u trenerkama, šorcevima…napraviti pravu vojsku”

Nažalost, na današnji dan 1993, ubijen je prilikom izviđanja neprijateljskih položaja na Mijatovića kosi, u jednom od najisturenijih rovova na brdu Žuč. Ubio ga je neprijateljski rafal…

Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1992, a posthumno je odlikovan i ‘Ordenom heroja oslobodilačkog rata’ 1994. godine.

Zahvaljujući temeljima koje je postavio Safet Zajko pripadnici Druge viteške motorizovane brigade nastavili su putem kojim ih je poveo njihov komandant.

Kao jedna od najboljih brigada Armije RBiH učestvovali su u borbama na Treskavici, Bjelašnici, Igmanu, a 1995. godine svoj vojni put završavaju u borbama za oslobođenje Bosanske krajine.

Na današnji dan 1992, počeo je i napad agresora na Dobrinju i Aerodromsko naselje. Velika Dobrinja i Aerodromsko naselje su pružali žestok otpor, ali pod pritiskom tehnički nadmoćnijeg neprijatelja branioci Sarajeva nisu izdržali.

Sahranjen je kao šehid u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.

 

Radiosarajevo/Kokodix.com

Safet Zajko: Komandant, heroj, ratnik i ‘ljudina’…

About The Author
-