Dolazi praznik. Moguće ga je smatrati ”crvenim”, ali nema te boje koja mu se ne raduje. Univerzalan po duhu svoga nastanka, Prvi maj okuplja najrazličitije duhove: od penzionera koji se sjećaju uštirkanih bijelih košulja s crvenim karanfilom, preko sindikalnih povjerenica koje bi napravile bolju frizuru nego za Osmi mart, do đaka koji se raduju neodlasku u školu, ali ipak provedu taj praznik gledajući roditelje kako to čine, ili pak sami…

 

Šta ‘baciti’ na roštilj: Ćevapi su uvijek dobrodošli

No, svaka predstava zahtijeva svoju scenografiju pa je nemoguće dočekati Prvi maj bez nekoliko stvari odnosno mjesta koje cijeloj stvari daju autentičan ton.

1. Livada pored potoka. Nije slučajno da legendarni vic, u kojem se Mujo i Buda svađaju oko toga šta je život, sadrži – rijeku. Kad pogledamo doline naših rijeka shvatimo da je još dobro što nemamo more, ali još uvijek postoje ”malena mjesta srca moga” gdje se lijepo može prostrijeti stolnjak i uz blag gemišt ili pivu s koje je voda skinula etiketu meditativno sjediti i gledati u budućnost. I kad dernek polako utihne, a na plastičnim kutijama se vide samo preostali tragovi lukmire, kad smjerne žene kažu da je vrijeme za odlazak, čuje se blago pripiti glas glave porodice koji kaže: “Kud ćeš sad, sad je najbolje.

2. Roštilj. Da je mjesto važnije od sirovine, potvrđuje teza da dobar čovjek može roštiljati i s dvije dobre paprike. Uloga roštiljskog dima u smirivanju kolektivne podsvijesti balkanskih naroda je ravna onoj koju imaju meka rakija ili leksilijum. Jedan od sigurnih znakova da neće biti (velikog) belaja i da je postignut kakav-takav konsenzus jeste kad majstor kartonom raspuhuje žar u metalnom kotliću. Što je veći broj prisutnih, veći je broj i savjetnika. ”Nemoj bolan tako, sve će ti vjetar raspuhati”, ili ”trebaš pustiti pola žara da gori, a pola ostaviti”, su indikacije koje obično završavaju tako da se roštiljdžija prisjeti bliže familije savjetnika.

 

…neka prođe u veselju

3. Muzički instrument. Birvaktile na derneku se svirao saz, a ponekoj bi se dami zbog ritma, a i da ne sjedi besposleno, dao i kakav def. U današnje vrijeme, gitara je nezaobilazan dio prvomajske rekvizite i od svjetonazora i generacija obično zavisi koje se pjesme pjevaju. OdBilećanke i Padaj silo i nepravdo do Halida i Dugmeta. Istina, često se čeka da dođe daidža brko koji najbolje pjeva Safo moja safo. A ukoliko se još nađe neko kadar da oplete neki klasik Šerbe i Zaima, kud ćeš veće sreće.

4. Omiljeni donji dio trenirke. Postoje dijelovi odjeće koji se ne smiju bacati i čija je upotrebna vrijednost nikakva, ali je mentalna neprocjenjiva. U ovom slučaju radi se o univerzalnom donjem dijelu trenirke kupljenom na Siranu za 11 KM. U njoj se radi sve: leži se dok se gledaju utakmice, silazi se baciti smeće, a opće negodovanje počinje kad se u njoj počne paliti roštilj: “Nemoj, bolan, u tome, pa to po kući nosiš” uz standardni odgovor: “Haj’ ba šta ti znaš, ima mašina”.

5. Lopta, sportski rekviziti. Od postanka derneka, postoji intencija da se ljudi na njima bave sportom. I ostaje najčešće nerealizirana. Lopta koja se ponese, obično ostane iza ruksaka ili posluži kao jastuk nekome od učesnika ko se prerano nabakri. Reketi za badminton kao da uvijek čekaju nekog novog Đokovića ili Džumhura, a najčešći rekvizit poput legendarnog Europa kup fudbala koji je decenijama harao evropskim fudbalskim terenima je lopta Tele dobivena u lokalnom granapu umjesto kusura za crijevo od veš mašine. U zdravom tijelu zdrav duh, a u srcu ljubav prema socijalnoj pravdi i odanost principu Karla Marxa. Osam sati radi, osam sati spavaj, osam sati derneči i neka ti prvi maj prođe u veselju.

 

POVEZANI SADRŽAJ: Na Ilidži zapaljena prvomajska vatra: Izviđači počeli obilježavanje Praznika rada

 

Radiosarajevo/Kokodix.com

Pet stvari bez kojih ne možete dočekati Prvi maj

| Zanimljivosti |
About The Author
-