Pakao na Baltiku: Tri ruska torpeda za smrt nekoliko hiljada civila

MV Wilhelm Gustloff u pogon je pušten 1937. godine kao putnički brod namijenjen nacističkoj organizaciji ‘Kraft durch Freude’. Umjesto imena Adolfa Hitlera, brod je na kraju ponio ime predsjednika švajcarskog ogranka nacističke partije.

 

 

Bila je to Hitlerova odluka koju je donio na Gustloffovom sprovodu, kada je sjedio uz njegovu udovicu. Na brodu su se za nacističku elitu održavali brojni koncerti i kulturni događaji, ali i putovanja na godišnje odmore na Mediteranu. Krajnji cilj broda zapravo je bilo poboljšanje sllike o Trećem Reichu u očima Evrope i svijeta.

 

No, njegova je putnička karijera potrajala vrlo kratko. Već 1939. godine brod dužine 208 i širine 24 metra preuzela je njemačka mornarica i prenamijenila ga u vojnu bolnicu. Nakon 1940. Gustloff je postao ‘ploveća kasarna’, a 1945. je stavljen u funkciju evakuacije njemačkih vojnika i civila iz Istočne Prusije, Courtlanda i Zapadne Prusije.

 

Operacija Hannibal i bijeg pred nemilosrdnom Crvenom armijom

Na svojoj najnovijoj funkciji, MV Wilhelm Gustloff se našao u samom središtu ‘Operacije Hannibal’, misije evakuacije njemačkih vojnika i civila koji su bježali pred nezaustavljivom Crvenom armijom. Svi su čuli vijesti o njenom ulasku u Nemmersdorf, prvom njemačkom selu koje je brutalno pregazila, piše njemački DW.

 

Na svoju posljednju dionicu brod je krenuo iz Gdynie na obalama Baltika s ciljem da izbjeglice preveze na sigurno, u Kiel.

 

Prema službenoj dokumentaciji, na brod je ukrcano 6050 ljudi, no u njoj nisu navedeni brojni putnici koji su na brod ušli bez ikakve evidencije. Jedan od rijetkih preživjelih ljudi, Heinz Schon, godinama je kasnije u svojoj detaljnoj analizi naveo da je na brodu bilo ukupno deset i po hiljada ljudi. Polovina njih bila su djeca. Osim običnih civila i brojnih vojnih lica, bilo je tu i zdravih te povrijeđenih vojnika.

 

Brod je posljednji put isplovio 30. januara 1945. godine u pratnji manjeg broda opremljenog podvodnim torpedima. Suprotno preporukama vojnog narednika Wilhelma Zahna da brod krene plićom rutom bližoj obali, kapetan Friedrich Petersen odlučio se na dublju rutu za koju je bio siguran da je očišćena od mina.

 

Misteriozno upozorenje putem radija

Kada je dobio radijsku poruku da mu se približava njemački konvoj koji iz mora uklanja neprijateljske mine, kapetan je uključio zelena i crvena svjetla zbog čega je Wilhelm Gustloff postao lako uočljiv. To je samo nekoliko sati kasnije presudilo i Wilhelmu Gustloffu i hiljadama ljudi koji su bježali od rata. Izvor ove poruke ni danas nije utvrđen – nikakvog njemačkog konvoja naime nije bilo.

 

S obzirom da su nacisti na brod ukrcali i protivvazdušne projektile te da se u njemu prevozilo i vojno osoblje, brod nije smio nositi bolničke oznake te prema međunarodnim zakonima nije imao pravo na zaštitu na moru.

 

Nekoliko trenutaka nakon paljenja svjetala, broj je zapazila posada sovjetske podmornice S-13 pod komandom kapetana Alexandera Marineska. Zbog niskih temperatura na Gustloffu se smrznulo protivvazdušno naoružanje, a na pratećem su brodu opremljenom torpedima otkazali senzori. Nijemci su tako ostali bez ikakve zaštite.

 

Tri razorna torpeda i smrt pet hiljada nevine djece

Prije nego što je Gustloff pogodio s tri torpeda, kapetan Marineska je brod pratio puna dva sata. Prvi je projektil pogodio predio u kojem su prebivali članovi posade koji nisu bili na dužnosti. Drugi je projektil pogodio dio u kojem su smještene žene, a trećim je razorena strojarnica što je prekinulo i pogon, ali i električnu energiju, pa time i mogućnost komunikacije.

 

Samo je jedan čamac za spašavanje bio u upotrebljivom stanju, a temperatura vode bila je oko 4°C. No, bila je to posebno hladna noć pa je temperatura zraka iznosila oko -18°C zbog čega je površinu vode prekrivao sloj leda. Iako su mnogi ljudi poginuli usred udara projektila ili u nastaloj gužvi na bordu, većina njih umrla je od smrzavanja u hladnoj vodi.

 

Samo 40 minuta kasnije MV Wilhelm Gustloff bio je na dnu mora. Od više od deset hiljada putnika na brodu, njemačke su jedinice uspjele spasiti njih tek 1252. Sva četiri kapetana na brodu su preživjela, a nacisti su postupak pokrenuli samo protiv jednog od njih. No, on nikada nije osuđen zbog pada nacističke Njemačke.

 

Prema podacima Heinza Schona u nesreći je stradalo 9343 ljudi, od čega 5000 djece. Prema nezavisnom američkom istraživanju iz 2003. godine, umrlo je 9400 ljudi.

 

Najveća pomorska tragedija u istoriji

I Savezničke i sile Osovine za vrijeme su Drugog svjetskog rata potopile bezbroj brodova prepunih civila. No, potop Gustloffa bez ikakve je sumnje najveća pomorska tragedija u istoriji. Samo tri mjeseca kasnije, ista je podmornica potopila i brod ‘General von Steuben’ pri čemu je život izgubilo tri hiljade ljudi.

 

Prije nego što je potopio Gustloff, Alexander Marinesko pred vojnim je sudom kažnjen zbog alkoholizma zbog čega nije mogao biti proglašen vojnim herojem. Zbog toga mu je dodijeljeno odlikovanje nižeg ranga, a u oktobru 1945. godine nečasno je otpušten iz službe.

 

Mikhail Gorbačov ga je posthumno 1990. godine nagradio titulom ‘heroja Sovjetskog saveza’.

 

Stravična tragedija u kojoj nije prekršen ni jedan ratni zakon

U intervjuu za The New York Times 2003. godine, njemački je dobitnik Nobelove nagrade za književnost Gunter Grass ovako objasnio svoj nagrađivani roman ‘Im Krebsgang’, djelo temeljeno na potonuću Gustloffa: ‘Napisao sam knjigu, kako bih tu tragediju oduzeo iz ruku ekstremne desnice. Oni kažu da je ta tragedija bila ratni zločin. On je bila stravična, ali nije bila rezultat ratnog zločina, onda je bila stravičan rezultat – rata.’

 

S njim se slaže i Heinz Schon, najistaknutiji preživjeli nijemac koji je život posvetio analizi potonuća i utvrđivanju činjenica. U trenutku kada je brod pogođen, on je bio tek preplašeni 18-godišnjak koji je radio za sitnu dnevnicu. Upravo je on, kao što smo ranije naveli, prvi utvrdio koliko je putnika tačno bilo na brodu i bez njegovog se zalaganja možda nikada ne bi saznali razmjeri tragedije. No, i on tragediju odbija kategorizirati kao ratni zločin.

 

– Brod je prevozio vojnike, plovio je pod neprijateljskim bojama i bio je naoružan. Ispaljivanje torpeda na takvo plovilo ni na koji način nije bilo protivno ratnim zakonima, rekao je jednom prilikom.

 

Riječ struke

Stručnjaci i istoričari se slažu da su MV Wilhelmu Gustloffu presudila tri faktora: a) brod nije imao nikakvu zaštitu osim broda čiji su senzori na kraju zakazali, b) odluka četvorice kapetana da plove otvorenim morem i c) s obzirom da je brod četiri godine bio privezan u luci, kapetani su se bojali ploviti maksimalnom brzinom.

 

Bez ta tri faktora, slažu se stručnjaci, ruska podmornica nikada ne bi uspjela pogoditi Gustloff torpedima.

 

I tako istoričari pišu istoriju, stručnjaci utvrđuju uzroke i posljedice, političari u ispeglanim odijelima narode vode u ratove, a ljudi… Bez obzira na kojoj strani bili, ljudi uvijek izvuku deblji kraj i postaju dio crne statistike.
(Novi.ba/24sata)

Pakao na Baltiku: Tri ruska torpeda za smrt nekoliko hiljada civila

| Slider, Zanimljivosti |
About The Author
-