Moja susjeda je strava riba i stiže sve u životu. Kada sam je pitala za recept, doživjela sam ŠOK.

Njene plave lokne su uvijek na mjestu, bilo sunce, kiša ili snijeg. Linija besprijekorna, nokti sjajni. Majka je troje djece i sve stiže, posao, slobodne aktivnosti, treninzi …! I tu kreće moje kompleksiranje ..

 

Ja imam jedno dijete, nekako pokrpim dječje aktivnosti, ali na posao, inače veoma zahtjevan, idem uredna, ne i našminkana. I naravno, za sebe gotovo da nemam vremena.

I još nešto! Ona izgleda kao avion, prava je bomba, kaže susjedstvo, a ja … sjena onog što sam bila. Nije da nemam samopuzdanja, samo imam višak kilograma, jedno deset koje ne mogu da skinem godinama. Nema tu mjesta za uske haljine i hlače.

Ta ONA je moja susjeda, nasmijana i puna samopouzdanja. Kada prođe, uvijek miriše. Mislim da je nikad nisam vidjela kako baca smeće ili ide na pijacu. Ili ne daj bože, nenašminkana, onako diskretno.

E to kad sam je srela tako mirisnu, ja sam išla s tržnice. Nisam smrdjela, daleko bilo, ali nisam na sebi imala parfem. Ja žurim srediti kuću, ona, kaže, ide na trening pa na masažu. Kao da mi polako počinje glava da se puši! Ne što ona ide, nego što ne ja idem i neću otići. I tako su se nizale frustracije.

Znate one ženske savjete, sve može da se stigne ako se dobro organizirate, ako nemate vremena za sebe nećete biti dobre ni svom okruženju, pogotovo ne djeci, sretna žena je uspješna žena, blablabla … ma kad da stignem? E ima da je pitam, tu moju komšinicu, tko zna možda mi žena da dobar savjet!

Jedne subote, poslije njenog treninga i masaže, pozvala me na kavu.

I sad ću učiniti nešto grozno, ispričat ću što sam vidjela kod nje. Znam da nije lijepo, žena me pozvala u goste, ali tu se dijelom krije odgovor na moje dileme i lošu organizaciju.

U kući od vrata kreće nered, razbacana obuća svih godišta, u dnevnoj sobi gomila novina na stolu, u kuhinji svi sudovi od doručka prljavi na šanku, štednjak tko bi oprao … e, to vam je oko žene koja čisti kuću!

A ona? Nju za sve to boli uho. Sklonila je s prepune stolice u blagovaonici odjeću i odnijela onako u hrpi u jednu od dječjih soba i ponudila mi da sjednem.

Iz soba se čula dječja graja, da ne kažem buka! Ona žena nasmijana. Pričale smo, pa sam od nje saznala novine u šminkanju za ovu sezonu, koju masku da stavim za ovu moju suhu kožu … prijatan je to bio razgovor, onako totalno ženski.

U tom trenutku, stiže njeno treće, petogodišnje dijete boso i umrljano do čokolade. Ja bih potrcace da ga obrišem, obujem mu čarape, a ona? Neeee, ona je to sve ignorirala i smijala mu se.

Auuuu, koja opuštenost! Da je meni kuća takva, da se pod ne vidi od mrva, ja bih bila pred živčanim slomom. A o dječjoj razuzdanosti da ne govorim.

Pitam ja nju kad stigne očistiti i opegla, tu se ugrizem za jezik, jer je ispalo da je prozivam za nered … ma kakvi, samo je odmahnula rukom. Ima ženu koja joj dolazi dva puta mjesečno, au međuvremenu glačalo tko stigne i ako želi!

Kuhanje? To radi njena mama, svekrva, ponekad ona, a sva sreća tu u blizini radi žena koja kuha cijelom kraju.

Platiš obrok i nosiš kući.

Pravilna prehrana djece, obroci u točno vrijeme, vitamini, minerali … ne potresa se ona mnogo. Samo vidite njen divni osmijeh i zadovoljstvo! S druge strane, tamo gdje sjedim ja, neka čudna aura! Zavrtjelo mi se u glavi.

Bila sam totalno zbunjena i nekako poražena! Očekivala sam da je ona žena zmaj i da će mi dati čudotvorni recept za uspjeh na svim poljima.

Kad ono … nem tu nikakve posebne organizacije, ona žena je samo odredila drugačije prioritete!

I onda totalno zakucavanje! Odnekud se pojavio njezin muž, i znate ono kad vidite da je muškarac lud za svojom ženom? Zagrlio je, udijelio nekoliko komplimenata, nije primijetio nered, prašinu, mrve … samo njene sjajne kovrče i oči …

Okej, dosta si vidjela, mogla bi krenuti i svojoj kući, kažem ja sebi. Kada sam zatvorila vrata svog doma, sjela sam. Oko mene red, čuje se samo dječja pjesma iz sobe. Nema mrva, prašine, kupila sam voće i povrće za cijelu nedjelju, skuhat ću za tri dana unaprijed, ispeglaću rublje, Prošetat s obitelji … jer to sam ja. Kasno je da se toliko mijenjam.

Ne bih mogla kao ona živim u mrvama i neredu, nema tih lokni ni te šminke koje bi pokrile moje zadovoljstvo ako kuća liči na kontejner. Ali odlučila sam nešto drugo! Šabića sve obveze u kraće vrijeme, ostavit neki kutak i za sebe. I od ponedjeljka idem na posao našminkana, ne samo uredna.

Zagrli mene moj muž i bez pirlitanja …

 

Moja susjeda je strava riba i stiže sve u životu. Kada sam je pitala za recept, doživjela sam ŠOK.

| Slider, Vijesti, Život i Stil |
About The Author
-