Cijeli region zna za Srđana Aleksića, mladića koji je spasio život sugrađaninu u Trebinju, zbog čega je ubijen. No, rijetki su oni koji znaju da je to isto, u okupiranom dijelu Sarajeva, Grbavici, polovinom juna 1992. uradio i Goran Čengić. Nekadašnji rukometaš pokušao je spasiti komšiju, no obojicu je ubio Veselin Vlahović Batko, zvani „monstrum sa Grbavice“.

„On je naskakao na odbrane protivničke, davao golove. On je išao za pravdom da kaže da se ne može likvidirati komšija.“

Ovo je samo jedna od izjava prijatelja i komšija Gorana Čengića, čovjeka koji je u sarajevskom naselju Grbavica pokušao zaštiti komšiju Husniju Ćerimagića. Obojicu je na Trebeviću ubio Veselin Vlahović Batko, poznat i kao “Monstrum sa Grbavice“, i kojem se sudi za zločine nad civilima u sarajevskim naseljima Grbavica, Kovačići i Vraca. Neki od Goranovih komšija se prisjećaju događaja iz juna 1992.

„Goran je odozgo zavikao: ‘Šta radite sa tim čovjekom, šta vam on smeta!’, a onda je on rekao: ‘E, taman nam i ti trebaš’.“

„Drži ga lijevom rukom, a desnom mu je zavratio glavu. Ne da mu vode. U to je došao Čengić, ovoga je maloga pažljivo odgurnuo, skočio kao da je letio kroz zrak, vitak, tanak, lijep momak, doveo ga je do stola. ‘Šta je bilo?’ Neće ovaj da počne. Tek je onda počeo da plače: ‘Ne da mi vode’. Goran ga je pomilovao po glavi i kaže: ‘Slobodno ti idi po vodu, nikad te više neće napasti’.“

Goran Čengić bio je poznati sarajevski rukometaš. Te 1963., sa 17 godina, igrao je za ekipu Rukometnog kluba Bosna, kada je klub osvojio Kup Jugoslavije. Za Gordana Žigića, Goranovog saigrača, Goran je bio više od sportiste.

„Bio je predivna osoba. Imao je karizmu. Ja sam imao tu sreću i čast da igram s njim zajedno. Počeo sam igrati rukomet u Mladoj Bosni. Goran se isticao svojim ljudskim osobinama. Ne govorim zato što o mrtvima treba sve najbolje, nego što je on zaista bio takva osoba. Na kraju, to se i pokazalo – izišao je da brani čovjeka.“

Svi oni koji su na bilo koji način poznavali Gorana kažu da mu je pomaganje drugima bilo u genima. Njegov otac bio je gradonačelnik Sarajeva poslije II Svjetskog rata, a majka Nataša Zimonjić Čengić potomak je crnogorske kraljevske porodice. No, posebno mjesto u njiihovoj porodici zaslužuje bratić Stevan Zimonjić, beogradski ilegalac koji je obješen tri dana prije oslobođenja srbijanske prestolnice. Po njemu je lik iz popularne serije “Otpisani” dobio ime Tihi. Goranova majka Nataša kaže da njen sin ljude nije razlikovao po naciji, jer su za njega postojali samo dobri i loši ljudi.

„Goran je došao jedan dan kući i kaže: ‘Majko, ima li ikakav moj stari džemper? Došao je jedan drug u razred, primijetio sam da mu je jako loša garderoba.’. ‘Pa, dobro sine, da mu kupimo džemper ili da mu ti dadneš’. Kaže on: ‘Ne dolazi u obzir. Ja ne želim njega da povrijedim, nego, ja ću malo da se obučem slično njemu.’.“

 

Vladimir Čengić imao je četiri godine kada je njegov otac ubijen. Kaže kako ne voli mnogo da priča o njegovoj hrabrosti, jer je samo obavljao građansku dužnost.

„Možda će zvučati malo pretenciozno, ali nikad u životu nisam smatrao da moj otac treba da dobija neke nagrade. On je jednostavno tako odgojen, tako je naučen, ispunjavao je svoju ljudsku dužnost na šta je naučen. Ja vam to nikad u životu ne bih ni zamjerio.“

 

Telal.ba/Kokodix.com

MJESEC KADA JE VRAĆENA GRBAVICA: Goran Čengić zaboravljeni heroj Sarajeva!

| FOTO, Sarajevo |
About The Author
-