Ko danas uopšte može tvrditi da su stećci njegovi?

Stećci su srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici specifični za prostor na kojem je egzistirala srednjovjekovna bosanska država – glasi opće prihvaćena definicija ovog kulturno-kulturološkog simbola Bosne i Hercegovine.

 

 

Fenomen stećka posjeduje višestruke vrijednosti, u zavisnosti od pravca interdisciplinarnog pristupa, on predstavlja spomenik, odraz kulturnog života, materijalnu vrijednost i prije svega, najbolji arhivski izvor historijskih činjenica.

 

Ekspert za srednjovjekovnu Bosnu, doktor historijskih nauka Enes Dedić u intervjuu za Al Jazeeru tumači stećak kao suhi dokaz života i smrti, i objašnjava zašto je baš ta vrsta spomenika „evropski i svjetski kulturološki specifikum srednjovjekovne epohe”.

 

  • Zašto danas imamo stećke kao spomenike, šta je bila njihova praktična primjena?

Praksa podizanja ove vrste funeralnih spomenika zasvjedočena je od kraja 12. do kraja 15. stoljeća, a najfrekventniji period podizanja ovih spomenika poklapa se sa periodom 14. i 15. stoljeća kada je Bosna doživjela državni, privredni, ekonomski i društveni vrhunac.

 

U tom dobu kreirani su i podignuti najreprezentativniji primjeri ove vrste spomenika. Uporedo sa širenjem bosanske države u srednjem vijeku širila se i geografska rasprostranjenost stećaka, a zbog činjenice kako se današnje državne granice Bosne i Hercegovine ne podudaraju sa onim srednjovjekovnim dio ove kulturne baštine se nalazi u sastavu susjednih zemalja Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Stećak, kam, bilig ili mramor je imao višeslojnu namjenu unutar glavnog zadatka koji se referirao u pobližoj identifikaciji umrle osobe. Stećak ne predstavlja samo suhi dokaz života i smrti određene osobe nego ukazuje na način života, religijska uvjerenja,  društveni status i ostale važne elemente iz života osobe. Stećci predstavljaju evropski i svjetski kulturološki specifikum srednjovjekovne epohe i ta je činjenica uslovila uvrštavanje stećaka na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

 

  • Da li možemo stećke staviti u kontekst današnjih naroda koji naseljavaju ove prostore, kome su pripadali ti spomenici?

Pitanje pripadnosti stećaka danas predstavlja nezaobilazan element svake diskusije o ovim spomenicima. Nije nepoznanica kako su steći više od stotinu godina predmet različitih oblika svojatanja, prisvajanja i malverzacija. Međutim, nameće se jedno još uvijek neriješeno pitanje: zašto smo zaboravili stećke? Nestankom srednjovjekovne bosanske države neobjašnjivo brzo je zaboravljen odgovor na pitanje šta su stećci i čiji su stećci. Ovi vrlo specifični spomenici su ponovo otkriveni u 19. stoljeću, a sav fond poznatih podataka sa kojima se tada raspolagalo svodio se na narodne predaje, mitove i legende. U tom periodu to su spomenici o kojima ljudi koji žive i grade kuće neposredno oko njih ne znaju gotovo ništa. Pojedini vjeruju kako oni donose sreću, dok drugi smatraju da ih je najbolje zaobilaziti. Imajući na umu ove činjenice postavimo sada malo preformulisano pitanje: Ko danas uopšte može tvrditi da su stećci njegovi?

 

Srednjovjekovno poimanje države i narod nije kompaktibilno sa današnjim modernim nacijama i ta činjenica uveliko onemogućava povlačenja paralela o pripadnosti srednjovjekovne bosanske zaostavštine. Najvjerodostojnije podatke o stećcima daju upravo oni sami a stećci govorom i izrazom srednjovjekovnog čovjeka kažu kako su to interkonfesionalni spomenici karakteristični za srednjovjekovnog Bošnjanina.

 

  • Zašto je neko imao stećak a neko običan nadgrobni kamen, da li se oni vezuju za neke istaknute ličnosti?

U suštini osim stećaka je sačuvano vrlo malo nadgrobnih spomenika drugih vrsta pa je stoga teško nešto pobliže reći o skromnijim oblicima nadgrobnih spomenika. Podizanje stećaka u srednjem vijeku je predstavljalo izuzetno skup poduhvat te su ovakav nadgrobni spomenik mogli imati samo pripadnici bogatijih slojeva društva ili pojedinci koji su duži period štedili da se mjesto njihovog ukopa obilježi na ovakav način.  Međutim nisu ni sve vrste stećaka istog materijalnog i kulturno-umjetničkog nivoa pa je i cijena njihove izrade bila različita. Primjera radi, najmonumentalniji stećci su pravljeni najčešće u obliku sljemenjaka sa raznim ukrasima i natpisima, dok je veliki broj skromnijih stećaka u obliku ploče bez ikakvih ornamenata.

 

Podatke sa stećaka je vrlo važno uporediti sa drugim izvorima poput arhivskih podataka koji su najvjerodostojni kako bi se pokazala svojevrsna historijska kontekstualizacija stećaka. Istraživanja ove vrste su pokazala kako je imena osoba sa nekih od najmonumentalnijih stećaka moguće pratiti u arhivskim dokumentima i to su najčešće bosanski vlastelini i članovi njihovih porodica koji su aktivno učestvovali u političkom i ekonomskom životu srednjovjekovne Bosne.

 

  • Šta nam danas stećci mogu reći o historiji?

Uprkos činjenici kako su stećci današnjoj javnosti izuzetno poznati, o konkretnim pokazateljima koje nam stećci omogućavaju nauka će tek u narednom periodu definirati kranje domete. Dosadašnja istraživanja su ukazala na osnovne smjernice u  ovom domenu i demonstrirala kako se stećku mora pristupi kao ozbiljnom historijskom izvoru koji može pružiti veoma širok dijapazon informacija. Već je demonstrirano kako stećci pored religijskih, hronoloških, prosopografskih, političkih i ekonomskih podataka mogu pružiti važne pokazatelje o ambijentu, svakodnevnici, običajima i tradiciji srednjovjekovnog bosanskog čovjeka.

 

Poseban segment u kojem stećci mogu pružiti značajne podatke su srednjovjekovna umjetnost i filozofija. Sveukupne podatke koje je moguće crpiti sa stećaka nužno je posmatrati zajedno sa ostalim vrstama izvora poput arhivskih i arheoloških podataka kako bi se formirala sveobuhvatna i precizna slika o pojedinim problemima.

 

  • Šta se konkretno mijenjalo na stećcima tokom perioda njihove zastupljenosti i u kojoj formi?

Na prostoru srednjovjekovne Bosne uporedo je egzistiralo više klesarskih škola koje su primjenjivale svoje specifičnosti u tehnici izrade i ornamentacije stećaka. Različitosti u izradi uslovile su da danas možemo definirati nekoliko klesarskih krugova izdiferenciranih po geografskim dijelovima Bosne. Sasvim je izvjesno kako je kvalitet izrade i ornamentacije stećaka okvirno od 12. stoljeća tekao pravolinijski te da je svoj zenit dostigao u periodu kada je Bosna bila kraljevina tokom 14. i 15. stoljeća.

 

U ovom periodu izrađeni su neki od najkvalitetnijih i najljepše ukrašenih stećaka čija simbolika predstavlja svojevrsnu knjigu života onovremenog čovjeka. U zadnjoj fazi, nakon sloma bosanske države i izmjene kulturoloških obrazaca na ovom prostoru, evidentno je kako bosanski nadgrobni spomenici poprimaju elemente nišana što je označilo novu fazu bosanske pogrebne prakse.

Izvor: Al Jazeera

Ko danas uopšte može tvrditi da su stećci njegovi?

| Slider, Zanimljivosti |
About The Author
-