ISPOVIJESTI S RADNIH MJESTA: ‘IAKO JE BIO SIMPA LIK, NIJE ODRŽAVAO HIGIJENU’

Raditi s ljudima prilično je težak posao. Dodamo li još k tome i njihove pomalo ružne navike, može postati zastrašujuće.

 

 

– Jedna kolegica svaki dan na posao nosila je ručak, što ne bi bilo ništa neobično jer su i drugi to radili, ali njezin izbor hrane sve je ostale dovodio do ludila

.

Kako nismo imali čajnu kuhinjicu, jeli smo u uredu u kojem smo i radili, ali smo bili obzirni prilikom odabira hrane koju donosimo.

 

Ali ne svi, ona, primjerice, nije. Tako u zimskim mjesecima cijeli bi ured smrdio po njezinim sarmama, sekeli gulašima, raznim varivima što je jednostavno bilo neizdrživo

.

Kada bismo joj na diskretni način pokušali objasniti da izbor njezine hrane nije primjeren okruženju u kojem radimo jer bi nam znali dolaziti i klijenti, a prostorija se ne bi mogla prozračiti od smrada koji se je širio prostorijama, ona bi tvrdila da ništa ne smrdi i da pretjerujemo te bi se uvrijedila, ali i dalje je nosila svoju ‘smrdljivu’ hranu – opisala  je Tamara svoje iskustvo s kolegicom.

 

– Radila sam s kolegicom koja je imala nevjerojatno iritantnu naviku da tijekom radnog vremena histerično drma nogama dok sjedi, a kako su nam stolovi bili jedan nasuprot drugome i spojeni,  većinu vremena bi se tresao i moj stol, odnosno kompjuter što bi bilo nesnosno.

 

Iako sam joj nekoliko puta ponovila i lijepo je zamolila da to ne radi, to bi sve bilo kratkog vijeka i ubrzo bi se to nastavilo. Izluđivala me ta njezina navika te sam odahnula kada su nas preselili u drugi ured gdje su nam stolovi bili razdvojeni. Bilo je to veliko olakšanje – opisuje Martin

 

– U uredu smo imali kolegu koji nikad ne bi prestajao pričati o svojim bračnim problemima.

 

Pod pauzom, kako bismo svi zajedno išli na kavu, umjesto da se odmorimo i malo ležerno popričamo, te bi se kave pretvorile u pravu agoniju jer on ne bi prestajao pričati o svojoj ženi i djeci koji su ga neopisivo živcirali.

Što je najgore, iako smo pokušavali, nikada ne bismo uspjeli otići na kavu bez njega jer bi se on uvijek nekako priključio.

 

Čak smo i u uredu morali prisustvovati njegovim ljutitim telefonski razgovorima sa suprugom što je stvaralo izuzetno neugodnu atmosferu. Svi smo odahnuli kada se napokon odlučio rastati – ispričao je u dahu Vedran.

 

– Jedan kolega blago rečeno bio je opsjednut se*som. Osim što bi se nama curama stalno nabacivao i dobacivao nam se*sističke komentare, mislio je da je neodoljiv i da su sve kolegice u uredu fascinirane njime.

 

A bilo je baš sve suprotno. Stalno se hvalio svojim ljubavnim dostignućima, pokazivao nam fotografije svojih navodnih djevojaka i samo želio pričati o svojim se*sualnim iskustvima. Vrhunac je bio što je tijekom radnog vremena na svom kompjuteru gledao porniće – priča Ana.

 

– Najgore iskustvo s kolegicom bilo me je kada sam radila u jednoj marketinškog agenciji. Iako je to bilo vrlo kratko razdoblje pamtim ga i danas.

 

Blisko sam surađivala s jednom kolegicom koja nije baš voljela raditi i izbjegavala je svaki mogući posao. A u tome je bila poprilično snalažljiva i uvijek bi se izvukla od svih mogućih zaduženja koje bi mrtvo hladna prebacivala meni.

 

Ne moram govoriti da je smatrala za sebe da je najvrjedniji radnik i da najviše pridonosi firmi, a pritom bi redovito kasnila na posao, tijekom pauze odlazila na frizuru, svako malo je bila na bolovanju – priča Maja.

 

– Još danas se s kolegama znam sjetiti  kolege koji je s nama, nasreću, vrlo kratko radio. Iako je bio simpa lik, nije održavao higijenu što je tijekom ljetnih mjeseci bilo neizdrživo.

 

Čak smo mu u šali za rođendan kupili i neki kozmetički komplet te mu tako pokušali suptilno ukazati na problem, ali nije bilo pomoći – prisjeća se Marko.

 

– Nikada neću zaboraviti ‘bliski susret’ s jednom kolegicom za koju su mi svi govorili da je poprilično prepotentna.

 

Kako sam tek počinjala raditi u novinskoj redakciji i bila početnik nisam imala svoj kompjuter te sam sjela za njezin stol kako bih napisala tekst.

 

U jednom trenutku dok sam pisala tekst ona je stigla u redakciji i mrtvo hladna bacila moju torbu i papire sa stola na pod te me samo ošinula pogledom da ustanem.

 

Kako sam tek počinjala raditi sva u šoku samo sam se ustala, podigla svoje stvari s poda i otišla u wc gdje sam se rasplakala.

 

Danas bih tu situaciju drugačije odradila, ali tada s 20 godina nisam se snašla – prisjeća se Barbara.

 

– Nikada neću zaboraviti scenu kada sam prvi put ugledala kolegicu kako na radnom mjestu reže nokte.

 

Tu scenu pamtim zauvijek. Iako skroz simpa žena, u jednom je trenutku iz svog nesesera izvadila škarice i počela rezati nokte, a nakon toga ih je i isturpijala.

 

Nije to bio neki rijedak trenutak i ne, nije joj puknuo nokat, nego je odlučila u kraćoj pauzi urediti svoje nokte.

 

I ta scena se tijekom našeg zajedničkog rada često ponavljala. Prvi trenutak kada sam to vidjela bila sam u šoku, ali sam se nakon nekog vremena navikla – priča kroz smijeh Sanja.

 

– Radio sam s jednim kolegom za kojeg smo u šali često znali reći da ima ‘zmiju u novčaniku’. Iako je imao plaću kao i drugi, on je stalno kukao zbog love.

 

To je išlo toliko daleko da je svako malo žicao kunu, dvije za kavu, jer kao nema sitnog. Kada bismo otišli i na ručak u kantini uvijek bi mu falilo pet ili deset kuna.

 

Vrhunac  je bio kada smo organizirali zajedničko druženje i dogovorili se da svatko od kolega plati 40 kuna kako bismo skupili za hranu i piće, on se naravno počeo izmotavati da će doći kasnije i rekao da će popiti samo jednu pivu te dao točno novaca koliko ta piva košta.

 

Ne moram spomenuti da na kraju je popio i pojeo najviše od svih – priča Igor.

 

ISPOVIJESTI S RADNIH MJESTA: ‘IAKO JE BIO SIMPA LIK, NIJE ODRŽAVAO HIGIJENU’

| Slider, Vijesti, Život i Stil |
About The Author
-