Priželjkivanje bogatog muža zvuči kao priča iz 19. stoljeća. Beatlesi su nam pjevušili da je ljubav sve što nam treba, no u stvarnosti, danas mnoge sanjaju o samcu, starcu s lijepim imetkom- A ZOVU SE SPONZORUŠE. Otkako je svijeta i vijeka žene su tražile muškarca da se brine o njima i njihovom potomstvu. Danas bi burzovni mešetari bili najbolji lovci na mamute ili tako nešto. Tek je u posljednjih nekoliko godina ta “želja” dobila negativnu konotaciju, a žene koje je izražavaju prozvaše SPONZORUŠAMA. Nas, drugu vrstu žena, “muči” pitanje – kako naći onog pravog i postoji li on? Kako ostvariti ciljeve, zaposliti se, a sponzoruše muči gucci. Za miran život potreban nam je novac. Možda bi riječ bogat trebalo zamijeniti, ambiciozan, jer je to ono što 90 posto žena očekuje od svog muškarca. Nekako se prirodno nameće pretpostavka da su vrlo bogate osobe i vrlo sposobne, jer kako bi inače došli do bogatstva (osim, ako ne živi u tranzicijskoj zemlji pa je lovu podig’o u privatizacijskoj muljaži, a za to znamo treba ekstra debela koža, a ne velika sposobnost).

Evo, žene u meni, odoh ja s teme. Stali smo kod mirnog života koji “nam finansijski sređen muškarac” može omogućiti. “Problem” je sto danas djevojke imaju različite definicije mirnog života i onog što im je za takav život potrebno.

Moj miran život bi vjerovatno pomenute sponzoruše natjerao da uzmu knjigu u šake, kist, boje ili nešto tako…

Nekima je dovoljan momak koji je imao petlju u ovoj recesiji dignuti kredit i kupiti stan; drugima “malo više” za miran život više stanova, više vikendica, bezbroj krpica…all payed by sponsor-of course!

Nemojte, drage moje, misliti da je njima, jadnicama, lako.

Pa, da, čim su jadnice, kako bi im i bilo lako.

Dok ja i mnoge slične meni, pojedemo ogromnu količinu čokolade , navedene će raditi sve , iz nezadovoljstva u sebi da budu u top-formi, ali još uvijek prazne u glavi.

Subotom…kad nemam volju izaći, čitam, radim yogu, svaki dan slikam,a one se jadne lome golih trbuha i velikih dekoltea na minus 9 pokušavajući otkriti ko vozi ta auta…dobra auta, strane table…Sav taj njihov trud, možda i upali. Neke od njih su okolnosti natjerale da budu to što jesu, kad bolje promislim. Takvima bi trebalo dati beneficirani radni staž.

Npr.djevojke iz zemalja bivšeg SSSR-a, pogotovo onima iz Ukrajine, životni je san udati se za bogataša. To je rješenje svih njihovih problema. No,u ovoj mojoj priči, kao i u mnogima, nema princa na bijelom konju. Rijetko tu bude bajkovit kraj.

Ali,da se ja vratim na domaći teren. Situacija u Bosni jeste teška, ali ne toliko da bismo sponzore tražili on line.

Nije bitno kako muškarac izgleda, nije bitan ni njegov IQ. Važno je koje auto vozi, važno je koliko ima stanova…a bitna, čak šta više, vrlo bitna je njena “vanjština”, jer će tako lakše upecati bogatog muža.

A, vi se vjerovatno pitate kakve to veze ima s nama…pa jednostavno je, logika kako sa starijim muškarcem nije uopšte nakaradno: to bi većina učinila kad bi bila u prilici. Za utjehu onima koji nisu bogomdani materijalisti mogu reći da je svaka veza, bez obzira na dob, novac, strast, trgovanje ljepotom-koja nekim čudom ne preraste u ljubav (i na izvjestan profit ljepotici nakon razvoda). A, stara poslovica kaže: “Ono što se među ljudima dogodi kad se umore od sexa-zove se ljubav”. Ako je full tako, meni se desila još u 19-oj, ne što sam se umorila od sexa, nego što ga nisam poznavala. Ljubav je prošla. Sad’ samo gledam kako paradiraju čaršijom, maskote od djevojčica koje sebi šminkom dodaju bar sedam godina više I pitam se šta ljubav ima s tim.

piše:Jasmina Jaca Memišević

A,ŠTA LJUBAV IMA S TIM

| Kolumne |
About The Author
-